Šta posle nas? - predlog za razmišljanje
Projekat „Šta posle nas“
Pokretačka kampanja Naše kuće
Cilj kampanje: Okupljanje roditelja osoba sa invaliditetom sa
ciljem osnivanja Fondacije i Zadužbine koje bi obezbedile sigurnu budućnost, kvalitetan,
svrsishodan i aktivan život naše dece u
sredini u kojoj su odrastali, poštujući njihova prava i želje.
Roditelji dece i odraslih osoba sa invaliditetom
su veoma zabrinuti za budućnost svoje dece jer država u ponudi ima samo domove.
A s obzirom na predstojeću transformaciju ovih ustanova koje moraju da
zadovolje evropske standarde, zvanično je stavljen moratorijum na ulazak novih korisnika.
Stanovanje uz podršku kao ni druge usluge na lokalnom nivou nisu razvijene a
zakonom su predviđene. Lokalne samouprave nemaju sredstava za razvijanje ovih
usluga i nemaju ni motiva. Za veliki broj roditelja vreme nije saveznik a državni
sistemi su jako spori i transformacije traju dugo sa zastojima i vraćanjem stvari
na sam početak.
Veliki problem koji prati roditelje
je oduzeta poslovna sposobnost koja dovodi do nejasnoća oko vlasništva nad
imovinom i raspolaganjem imovine kada roditelji nisu živi, a takođe i sa pravom
prenošenja starateljstva u tom slučaju. Deca nasleđuju penzije od oba roditelja
u određenim iznosima, nasleđuju i imovinu, ali ne i pravo da raspolažu njome.
Sada država, odnosno Centri za socijalni rad postaju zakonski staratelji i
upravljaju ovom imovinom.
Kada postoji bliža rodbina koja želi
da se stara o osobama sa invaliditetom ona takođe podleže kontroli od strane zaposlenih
u Centrima za socijalni rad. Ova kontrola je usmerena ka imovini a nema kontinuiranog
praćenja uslova u kojima žive osobe sa invaliditetom niti određenih standarda koji
se moraju ispoštovati. Na žalost, standardi se ne poštuju ni u ustanovama za trajni
smeštaj.
Veliki broj nevladinih organizacija koje
se brinu o osobama sa invaliditetom finansiraju se preko projekata, što znači
da nema kontinuiteta niti dovoljnih sredstava za savremene programe, a nema ni
velikih projekata koji bi doveli do razvoja kvalitetnih usluga u lokalnoj zajednici,
tako da se ne može ni očekivati da je kvalitet života osoba sa invaliditetom na
zadovoljavajućem nivou.
Saradnja sa Centrima za socijalni rad
uglavnom je nezadovoljavajuća, njihova savetodavna uloga je veoma loša sa nepotpunim
ili često pogrešnim informacijama koje zbunjuju ili direktno štete kako osobama
sa invaliditetom tako i njihovim porodicama. Socijalna davanja su neujednačcena
i proizvoljna te u svakom slučaju nedovoljna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.
Zaključak je da smo vrlo uplašeni za
budućnost svoje dece a da nema ni nagoveštaja sistemskim rešenjima. Iz tog
razloga Udruženje za podršku osobama ometenim u razvoju „Naša kuća“, planira da
pokrene kampanju i okupi sve zainteresovane roditelje oko ideje „Šta posle nas“.
Ako se dobro organizujemo i dođemo do pravih informacija, možemo aktivno da učestvujemo
u projektovanju sigurne budućnosti i kvalitetnog života za našu decu. U tom
slučaju možemo da pokažemo našu odgovornost, hrabrost i istrajnost te ponudimo kvalitetno
rešenje koje će garantovati racionalno raspolaganje imovinom naše dece i koje će
im obezbediti najviši mogući životni standard nezavisno od volje i mogućnosti sistema.
Pritom ovaj model bi najmanje koštao državu, i trebalo bi da bude prihvatljiv kao
jedno od mogućih rešenja koje naša država podržava.
Udruženje Naša kuća se bavi socijalnim
preduzetništvom i u našim razvojnim planovima stoji da će zarada našeg socijalnog
preduzeća biti direktno upotrebljena za osnivanje i funkcionisanje Fondacije, a
da će Zadužbina obezbediti kuće i stanove za stanovanje uz podršku. Angažovanje
pružalaca usluga, monitoring i supervizija kvaliteta rada, briga za zadovoljenjem
svih potreba naše dece finansiralo bi se iz sredstava Fondacije i od efikasnog rukovođenja
imovinom Zadužbine. Naravno, primanja koja naša deca imaju unose se u Fondaciju
koja takođe brine o standardima usluga i poštovanju prava osoba sa invaliditetom
i poštovanju zakona. Fondacija može da učestvuje na konkursima za grantove kako
bi se zaposleni usavršavali i zadovoljavali evropske standarde u pružanju podrške.
Kontrolu nad radom Fondacije i Zadužbine imali bi roditelji, srodnici osoba sa invaliditetom,
javne ličnosti sa integritetom, profesionalci i stalno zaposleni.
Ovo je naš predlog, ali možda ima i
boljih te bi zato trebalo da se organizujemo, međusobno upoznamo, iskoristimo sve
lične resurse i resurse naše zajednice, uključimo dobronamerne ljude i organizacije
i formiramo pokret roditelja koji će biti respektabilan. Do rešenja moramo doći
jer ne postoji alternativa koja nudi kvalitetan život, sigurnu budućnost i
zadovoljstvo roditelja da mogu lično da učestvuju realizaciji ideje te da mogu
kontrolisati proces.
Pitanja koja se ovim otvaraju su
sledeća:
Ko i kako osniva Fondaciju i
Zadužbinu?
Ko i kako kontroliše njihov rad?
Kako uključiti nekretnine i ostalu imovinu
te kako kontrolisati upravljanje tom imovinom?
Kako zaštititi decu i roditelje?
Kako doći do finansija i zatvoriti krug
finansiranja?
Kako postaviti sistem koji će biti nezavisan
od volje pojedinca?
Kako obezbediti i garantovati kvalitet
usluga?
Kako predstaviti roditeljima i
zajednici ovu ideju?
Kako mobilisati što veći broj roditelja,
stručnjaka, javnih ličnosti, medija i kako pokrenuti javne politike da nas podrže?
Kako promeniti neophodne zakone? Kako
doprineti adekvatnoj primeni zakona?
Anica Spasov
Коментари
Постави коментар